Banke se, ne samo na našim prostorima, vrlo često percipiraju kao konzervativne kompanije bez sluha za potrebe i želje klijenata. Razlozi za takav imidž ponekad mogu izgledati opravdani, posebno imajući u vidu stroge regulatorne standarde, kao i dugu istoriju bankarstva tokom koje se klasični bankarski proizvodi suštinski nijesu previše mijenjali, a banke su često prilagođavale način poslovanja prema svojim ciljevima, a ne prema potrebama konkretnog tržišta ili klijenata. U nekim zemljama, banke često ne odobravaju podršku novim preduzećima, start-up kompanijama, poljoprivrednim proizvodjačima i sl. Zbog toga je i nastala izreka da su banke spremne da kompaniji daju novac kada joj ne treba. Međutim, primjer Regionalne banke Credito Emiliano iz regije Emilia Romagna u Italiji pokazuje sasvim suprotno, o čemu su u nekoliko navrata pisali brojni mediji.
Lokalno poznata kao Credem, ova banka je još 1953. godine prilagodila svoj model finansiranja obrtnog kapitala regionalnim proizvođačima sira Parmigiano-Reggiano, iz ove izuzetno važne poljoprivredno prehrambene pokrajine u Italiji. Naime, kako bi podržala proizvodnju ovog globalno poznatog proizvoda, banka je prilagodila svoju kreditnu ponudu na način što je omogućila da kolateral za ove kredite bude sam proizvod – veliki kotur sira Parmigiano-Reggiano. Ovaj model se sprovodi na način što banka i fizički preuzima kolateral i čuva ga u sopstvenim skladištima – trezorima tokom trajanja kredita.
Benefiti ovog inovativnog kolateralnog modela su višestruki i za proizvođače i za samu banku. Što se proizvođača tiče, njima se olakšao pristup neophodnim sredstvima za finansiranje dugog proizvodnog procesa (sir treba da sazrijeva 12, 24 ili 36 mjeseci prije nego što ode u prodaju). Značajan benefit za samog proizvođača je i činjenica da Banka uzima kolateral i čuva ga u sopstvenim klimatizovanim skladištima čime zamjenjuje skup dio proizvodnog procesa (proizvođači najčešće proces sazrijevanja prepuštaju spoljnim operaterima).
Iz ugla banke, sopstvenim skladištenjem i kontrolom procesa sazrijevanja od strane angažovanog stručnog kadra, Banka čuva vrijednost kolaterala čak i efikasnije od proizvođača (procenti degradacije sira su niži u odnosu na industrijski prosjek). S druge strane, kako banka uzima mladi sir kao kolateral, a vrednuje ga po trenutnoj tržišnoj vrijednosti zrelog sira, tržišni rizik se kontroliše raciom kredita i vrijednošću kolaterala koji se kreće od 70 do 80%.
I pored toga što nosi svoje rizike, ovaj model pokazao se vrlo uspješnim. Premda finansiranje proizvodnje u mliječnim krugovima poznatog “kralja sireva”, čini mali procenat ukupnog poslovanja Credem banke, u smislu dobre volje i percepcije banke kao partnera koji brine o zajednici, regionu i proizvođačima, ovaj model vrijedi mnogo više. Banka je, kroz ulaganje u skladišne prostore i kreirajući adekvatnu finansijsku infrastrukturu pogodnu za proizvođače, pokazala zajednici jednu novu vrijednost, što je jako važno.
Ako prenesemo navedeno na “domaći teren”, vjerujemo da bi neka slična novina mogla imati pozitivan uticaj na razvoj proizvodnje tradicionalnih crnogorskih proizvoda.
Ne znamo da li drugi učesnici na našem finansijskom tržištu razmišljaju o nekim sličnim inovacijama, ali smo sigurni da Financial Solutions (FS) marljivo radi u pravcu kreiranja ponude koja će ponuditi kvalitet više svojim klijentima.